Planetolozi s Instituta za astrofiziku i svemirske znanosti modelirali su pomoću simulatora
Jedno od tih pitanja bilo je da li ili nenedostatak metana na Marsu. Analiza slika s planetarnog Fourierovog spektrometra instaliranog na letjelici Mars Express pokazala je 2019. prisutnost nakupina metana iznad površine crvenog planeta. Međutim, iste godine istraživački aparat Mars TGO utvrdio je koncentraciju metana u atmosferi planeta kao zanemarivu.
Ovo neslaganje može se objasniti mogućimprostorna i vremenska varijabilnost sadržaja metana u atmosferi, napominju znanstvenici. Na Marsu mogu postojati različiti izvori metana: vulkani, meteoriti, kometi i međuplanetarna prašina ili biološki organizmi. Osim toga, postoji mnogo čimbenika koji utječu na uništavanje metana u atmosferi. Istraživači su uspjeli utvrditi uvjete pod kojima je jedno od istraživačkih vozila zabilježilo prisutnost ovog plina u atmosferi, a drugo nije.
“Promjenom parametara naše simulacije, miuspjeli razriješiti te proturječnosti, saznati pod kojim uvjetima i gdje se metan može naći. Ovo je važan korak prema razumijevanju odnosa metana na Marsu i mogućeg postojanja života”, objašnjava Pedro Machado, istraživač s Instituta za astrofiziku i svemirske znanosti i koautor rada objavljenog u časopisu Atmosphere.
Još jedno pitanje na kojem su znanstvenici radili jesudbina većeg dijela vode na Marsu. Dokazi sugeriraju da je voda nekoć tekla na ovom planetu, a ogroman ocean zauzimao je većinu sjeverne hemisfere. Danas je planet ledena pustinja.
Planetolozi koji su koristili PSG procijenili su omjer vodika i deuterija u atmosferi Marsa. Istraživači vjeruju da će to pomoći razumjeti evoluciju vode na planetu.
Deuterij je teški izotop vodikajoš jedan neutron. Stoga je voda, koja se sastoji od jednog atoma deuterija i jednog atoma vodika, teža od "obične" vode i teže joj je letjeti u svemir, kaže João Diaz, voditelj studije. “Usporedba omjera deuterija i vodika na globalnoj i lokalnoj razini, koja se može modelirati, daje nam vrijedne informacije o evoluciji vode na Marsu.”
Geološki dokazi o prisutnosti vode na Marsu u prošlosti. Foto: NASA
Istraživači su analizirali i sadržajfosfina u atmosferi Venere. Ovaj plin se može spontano stvoriti iz fosfora i vodika u uvjetima visokog tlaka i temperature. Upravo tako istraživači primjećuju da se pojavljuje na Jupiteru. Međutim, na malim planetima obično se povezuje s aktivnošću živih organizama. Zato je otkriće fosfina u oblacima Venere 2020. natjeralo znanstvenike da govore o prisutnosti života na planetu.
„Daljnja istraživanja provedena u druvjeti su pokazali da fosfin možda uopće nije prisutan ili je prisutan u mnogo manjim količinama nego što je prvobitno utvrđeno. Naše simulacije potvrdile su ovu teoriju”, kaže Pedro Machado.
Osim toga, prema znanstvenicima, modeliranjeomogućuje im procjenu prisutnosti sumporovog dioksida u atmosferi Venere, što je povezano s vulkanskom aktivnošću na planetu. Glavno postignuće rada, prema autorima, je to što je pokazao učinkovitost korištenja PSG-a za modeliranje atmosfere planeta Sunčevog sustava i egzoplaneta.
“Naš rad je od velike važnosti zaplanirane svemirske misije kao što su EnVision, Ariel i Mars Express. Modeliranje pokazuje očekivane izvore i sadržaj kemikalija u atmosferi. Ovi podaci će nam omogućiti da odaberemo točne instrumente i senzore koji će se koristiti na svemirskim letjelicama”, dodaje Pedro Machado.
</ p>Čitaj više:
Nuklearna fuzija više ne treba milijune stupnjeva: kako funkcionira nova metoda
Zrakoplov A380 završava prvi let s biljnim uljem
Inženjeri su stvorili čip za sortiranje spermatozoida. Pomoći će kod neplodnosti