Godine 2006. svemirska letjelica Cassini snimila je gejzir kako izbija iz pukotina na Saturnovom mjesecu.
Promjer Enceladusa je oko 504 km, tjprekriven ledom debljine 20-30 km, a površinska temperatura je oko –201 °C. Podaci iz NASA-ine misije Cassini-Huygens pružili su dokaze o postojanju tekućeg oceana ispod ledenog oklopa Mjeseca. Voda odatle se prenosi u svemir kontinuiranim "kriovolkanizmom". Kako tako mali, hladan svijet može podržati tako snažnu geološku aktivnost ostaje misterij za znanstvenike.
Pukotine na Enceladusu (plavo). Foto: NASA/ESA/JPL/SSI/Cassini Imaging Team
Znanstvenici su koristili model utemeljen na fizici,kako bi saznali kako je Enceladus razvio toliko duboke pukotine da su dospjele do oceana i izazvale erupcije. Model uzima u obzir cikluse zagrijavanja i hlađenja koji traju na ljestvici stotina milijuna godina i povezani su s promjenama u Mjesečevoj orbiti oko Saturna. Tijekom svakog ciklusa, ledena ljuska postaje tanja ili deblja. Prema znanstvenicima, zadebljanje nastaje zbog smrzavanja baze ledene ljuske, koja raste prema dolje, poput leda na jezeru.
To je pritisak koji stvara ovo širenjeniz led na ocean ispod, i objašnjava gejzire Enceladusa. Dovoljno je da na površini Mjeseca nastanu pukotine u obliku traka kroz koje probija voda.
Čitaj više:
"James Webb" napravio je najjasniju fotografiju zvijezde u povijesti
Razvoj moskovskih radiologa o umjetnoj inteligenciji postao je temelj federalnih standarda
Kvantno punjenje omogućit će rekordno brzo punjenje električnih vozila