Istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti proučavali su svojstva sićušne galaksije koja se formirala oko
Istražena galaksija jedna je od najnajmanji ikada pronađen na tako velikoj udaljenosti. Istraživači su ga uspjeli pronaći i proučiti pomoću gravitacijskih leća. To je fenomen koji se događa pod utjecajem gravitacije: masa u galaksiji ili skupini galaksija se savija i pojačava svjetlost udaljenih objekata. Objektiv Galaxy Cluster Lens učinio je da ova mala pozadinska galaksija izgleda 20 puta svjetlije.
Sićušna galaksija viđena teleskopom James Webb. Slika: ESA/Webb, NASA & CSA, P. Kelly.
Astrofizičari su koristili spektroskopiju zaizmjeriti koliko je galaksija udaljena i odrediti neka njena fizikalna i kemijska svojstva. Studija je pokazala da crveni pomak iznosi 9,51, što odgovara 510 milijuna godina nakon Velikog praska. U isto vrijeme, njegov radijus je oko 16,2 parseka (53 svjetlosne godine), a sjaj odgovara bližim galaksijama (s crvenim pomakom od 6 do 8). To ukazuje na visoku gustoću stope formiranja zvijezda.
Galaksije koje su postojale kada je svemirbio u povojima, vrlo različit od onoga što sada vidimo u susjednom svemiru. Ovo bi nam otkriće moglo pomoći da saznamo više o karakteristikama tih prvih galaksija, kako se razlikuju od susjednih galaksija i kako su nastale.
Hayley Williams, koautorica studije
Istraživači napominju da "James Webb" možeprikupi oko 10 puta više svjetlosti od Hubblea. Osim toga, puno je osjetljiviji na veće valne duljine u infracrvenom spektru. To znanstvenicima omogućuje pristup novim podacima o ranom svemiru i bolje razumijevanje njegove evolucije.
Čitaj više:
Znanstvenici su proučavali ultra-blistavi objekt koji krši zakon fizike
"More" kvarkova unutar jednog protona: od čega se sastoji elementarna čestica
Pogledajte kartu najveće rezolucije Marsa: 110 000 okvira i 5,7 trilijuna piksela